Autor: Sava Stamenković
U gradu u kom se Nisville Jazz Festival gasi, a promoviše Belmužijada, u kom je svake godine sve manje para za kulturne događaje, ali se novac za silne česme i nakazne spomenike lako nađe, nije ni čudo što se Plesni klub ''Step'', posle 30 godina postojanja, izbacuje na ulicu. Ovo sportsko, neprofitno udruženje, istovremeno je i humanitarno – sa grupom Pomoć ugroženim Nišlijama ljudi iz Plesnog kluba ''Step'' sproveli su 40 humanitarnih akcija prikupljanja hrane i odeće za najsiromašnije građane Niša. Poslednja takva akcija sprovedena je u nedelju, ispred bivših prostorija ovog kluba.
Prenosimo tekst Negoslave Stanojević u celini i pridružujemo se njenom apelu Gradu da pomogne ovaj klub i vrati mu dodeljene prostorije.
Niški Plesni klub "Step" – posle tri decenije, na ulici
Postoje sportovi i sportski klubovi na koje je ova država trošila prava mala bogatsva, bez obzira na njihove rezultate. Nekada javno, ponekad tajno, tek, ogromne pare slivale su se u derbije, prvenstva, semafore, stadione, premije i prelazne rokove, trenerske džepove i ko zna još čije, a istovremeno ljubitelji sportova plaćali su punu cenu ulaznica, iako su pare za sve potrebe razmaženih klubova izvlačene i iz njihovih džepova, na ovaj ili onaj način.
I postoje sportovi i klubovi u koje ova država nije uložila ni jedan jedini dinar. A oni su funkcionisali po principu štapa i kanapa, dovijali se, okupljali mlade i malo starije, pružali im sve što su mogli, širili kulturu sporta na najlepši način, donosili priznanja...
Jedan od takvih klubova našao se nedavno na ulici, zbog neplaćenih računa. Računi moraju da se plate, u osiromašenoj državi pogotovo, pomislila sam i sama kada sam čula vest – Plesni klub "Step" izbačen je iz prostorija koje je koristio tri decenije, od osnivanja.
Promena brave na do juče njihovim prostorijama desila se nekako u vreme kada je ministar sporta naglasio da država više neće da finansira velike sportske klubove – ako su veliki, oni bi valjda trebalo i da zarađuju, ne samo da budu vreća bez dna; i da će pažnju posvetiti malim klubovima, u kojima se zaista gaje sport i sportski duh i na pravi način vodi računa o mladima, usmeravajući ih na prave stvari, umesto na ulicu...
Pa, nekako, kada se ovo ima u vidu, onaj dug od 1,5 milion dinara koje ima "Step", neprofitna sportska organizacija istovremeno i kulturnog tipa, izgleda minoran u odnosu na dugove sportskih giganata koji odjednom trunu, a koji progutaše uzalud onolike pare, naše i državne.
Prema rečima Vojkana Živkovića, predsednika "Stepa", dug je nastao tako što je NEKO, a jasno je da kod nas svaki problem zakuva neki mali ili veći Neko ili neko ko se tako oseća, iz prethodnih gradskih struktura, ko je nagoveštavao da će se problem plaćanja troškova rešiti. Ako već nikada nisu dobili ni jedan jedini dinar ni od koga, ako su se izdržavali od članarina, ako su osvajali sve moguće državne i svetske nagrade, smatralo se, zaslužuju makar da prostorije mesne zajednice u koje su se uselili pri osnivanju, koriste ne kao gradsko pastorče, nego kao klub koji za ovaj grad nešto znači. Uostalom, te iste prostorije koristili su i penzioneri, u njima se glasalo, a posle moždanog udara jedne od članica Društva za pomoć ugroženim Nišlijama u čijem stanu su pakovani paketi za ugrožene, i Društvo se ovde preselilo.
Novine su juče objavile – jedna pevačica i njen muž, bivši sportista i sadašnji spirtski funkcioner, nagodili su se sa beogradskom Distribucijom i platili deo struje koju su ko zna koliko dugo krali, kako ne bi završili na sudu. Njima je, dakle, dobar deo duga oprošten.
Društvo za pomoć ugroženim Nišlijama juče je pomoć delilo ispred prostorija mesne zajednice koja je za njih zaključana. Trenutno, inače, preko 80 porodica dobija pomoć u hrani i odeći, zahvaljujući naporima Društva, koje postoji 4, 5 godine. Organizovali su do sada 40 akcija prikupljanja pomoći, koju u proseku prima 60 porodica godišnje. Neki se snađu, zaposle, ostvare neke prihode, a na njihova mesta dolaze novi – kojima je hrana odavde jedini obrok i garderoba odavde jedina toplota koju imaju.
Ako "Step" ostane bez prostorija, ako se nešto ne promeni jer je zapravo već ostao bez njih, ni Društvo za pomoć ugroženima neće imati gde da radi. Pomoć koja pristiže prevazilazi dimenzije stana bilo kojeg člana, jer Društvo ne radi sa parama, već isključivo s hranom i odećom.
Članovi "Stepa" i Društva za pomoć ugroženima još veruju u mogućnosti da njihove davno podnesene zahteve svim nadležnim gradskim institucijama konačno neko uzme u obzir. Uostalom, ministar sporta je najavio pomoć – upravo ovakvim klubovima. Verujem da su i u gradu čuli za to.
Negoslava Stanojević
U gradu u kom se Nisville Jazz Festival gasi, a promoviše Belmužijada, u kom je svake godine sve manje para za kulturne događaje, ali se novac za silne česme i nakazne spomenike lako nađe, nije ni čudo što se Plesni klub ''Step'', posle 30 godina postojanja, izbacuje na ulicu. Ovo sportsko, neprofitno udruženje, istovremeno je i humanitarno – sa grupom Pomoć ugroženim Nišlijama ljudi iz Plesnog kluba ''Step'' sproveli su 40 humanitarnih akcija prikupljanja hrane i odeće za najsiromašnije građane Niša. Poslednja takva akcija sprovedena je u nedelju, ispred bivših prostorija ovog kluba.
Prenosimo tekst Negoslave Stanojević u celini i pridružujemo se njenom apelu Gradu da pomogne ovaj klub i vrati mu dodeljene prostorije.
Niški Plesni klub "Step" – posle tri decenije, na ulici
Postoje sportovi i sportski klubovi na koje je ova država trošila prava mala bogatsva, bez obzira na njihove rezultate. Nekada javno, ponekad tajno, tek, ogromne pare slivale su se u derbije, prvenstva, semafore, stadione, premije i prelazne rokove, trenerske džepove i ko zna još čije, a istovremeno ljubitelji sportova plaćali su punu cenu ulaznica, iako su pare za sve potrebe razmaženih klubova izvlačene i iz njihovih džepova, na ovaj ili onaj način.
I postoje sportovi i klubovi u koje ova država nije uložila ni jedan jedini dinar. A oni su funkcionisali po principu štapa i kanapa, dovijali se, okupljali mlade i malo starije, pružali im sve što su mogli, širili kulturu sporta na najlepši način, donosili priznanja...
Jedan od takvih klubova našao se nedavno na ulici, zbog neplaćenih računa. Računi moraju da se plate, u osiromašenoj državi pogotovo, pomislila sam i sama kada sam čula vest – Plesni klub "Step" izbačen je iz prostorija koje je koristio tri decenije, od osnivanja.
Promena brave na do juče njihovim prostorijama desila se nekako u vreme kada je ministar sporta naglasio da država više neće da finansira velike sportske klubove – ako su veliki, oni bi valjda trebalo i da zarađuju, ne samo da budu vreća bez dna; i da će pažnju posvetiti malim klubovima, u kojima se zaista gaje sport i sportski duh i na pravi način vodi računa o mladima, usmeravajući ih na prave stvari, umesto na ulicu...
Pa, nekako, kada se ovo ima u vidu, onaj dug od 1,5 milion dinara koje ima "Step", neprofitna sportska organizacija istovremeno i kulturnog tipa, izgleda minoran u odnosu na dugove sportskih giganata koji odjednom trunu, a koji progutaše uzalud onolike pare, naše i državne.
Prema rečima Vojkana Živkovića, predsednika "Stepa", dug je nastao tako što je NEKO, a jasno je da kod nas svaki problem zakuva neki mali ili veći Neko ili neko ko se tako oseća, iz prethodnih gradskih struktura, ko je nagoveštavao da će se problem plaćanja troškova rešiti. Ako već nikada nisu dobili ni jedan jedini dinar ni od koga, ako su se izdržavali od članarina, ako su osvajali sve moguće državne i svetske nagrade, smatralo se, zaslužuju makar da prostorije mesne zajednice u koje su se uselili pri osnivanju, koriste ne kao gradsko pastorče, nego kao klub koji za ovaj grad nešto znači. Uostalom, te iste prostorije koristili su i penzioneri, u njima se glasalo, a posle moždanog udara jedne od članica Društva za pomoć ugroženim Nišlijama u čijem stanu su pakovani paketi za ugrožene, i Društvo se ovde preselilo.
Novine su juče objavile – jedna pevačica i njen muž, bivši sportista i sadašnji spirtski funkcioner, nagodili su se sa beogradskom Distribucijom i platili deo struje koju su ko zna koliko dugo krali, kako ne bi završili na sudu. Njima je, dakle, dobar deo duga oprošten.
Društvo za pomoć ugroženim Nišlijama juče je pomoć delilo ispred prostorija mesne zajednice koja je za njih zaključana. Trenutno, inače, preko 80 porodica dobija pomoć u hrani i odeći, zahvaljujući naporima Društva, koje postoji 4, 5 godine. Organizovali su do sada 40 akcija prikupljanja pomoći, koju u proseku prima 60 porodica godišnje. Neki se snađu, zaposle, ostvare neke prihode, a na njihova mesta dolaze novi – kojima je hrana odavde jedini obrok i garderoba odavde jedina toplota koju imaju.
Ako "Step" ostane bez prostorija, ako se nešto ne promeni jer je zapravo već ostao bez njih, ni Društvo za pomoć ugroženima neće imati gde da radi. Pomoć koja pristiže prevazilazi dimenzije stana bilo kojeg člana, jer Društvo ne radi sa parama, već isključivo s hranom i odećom.
Članovi "Stepa" i Društva za pomoć ugroženima još veruju u mogućnosti da njihove davno podnesene zahteve svim nadležnim gradskim institucijama konačno neko uzme u obzir. Uostalom, ministar sporta je najavio pomoć – upravo ovakvim klubovima. Verujem da su i u gradu čuli za to.
Negoslava Stanojević