Autor: Sava Stamenković 19. novembra u galeriji Art 55, Bojan Otašević, profesor sa kragujevačkog FILUM-a, otvorio je izložbu mlade umetnice Katarine Nedeljković. Izložba nosi naziv Imperative slaves i trajaće do 27. novembra. Katarina Nedeljković, rođena 1989. godine u Kragujevcu. završila je srednju Umetničku školu u Nišu, a diplomirala na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, na Odseku za Primenjenu umetnost, smeru Zidno slikarstvo, u klasi profesora Željka Đurovića. Trenutno je na master studijama na FILUM-u (klasa profesora dr Bojana Otaševića), a radi na istom fakultetu kao stručni saradnik u nastavi. Do sada je imala jednu samostalnu izložbu i više od dvadeset kolektivnih u zemlji i inostranstvu, uključujući i nekoliko izlaganja u selekciji Niš art fondacije. |
Iz recenzije Aleksandre Stolić, istoričarke umetnosti:
Naziv izložbe, „Imperative slaves“, jasno ukazuje na stanje svesti društva koje je u lancima „lakoće postojanja“ i brzine. U ovom slučaju, ne slavi se brzina kao moć novih mašina kakvu su futuristi zagovarali, već brzina kao potreba u odnosima, brzina kao uobičajeno stanje uma. Baveći se tim problemom „moderne“ sociološke ideologije, mlada umetnica Katarina Nedeljković još dublje zadire u pitanje koliko dekadentno tehnologija i mediji mogu da deluju na zajednicu.
Katarina, služeći se upravo multimedijalnim projektom, koji predstavlja crteže i prostornu instalaciju, ukazuje na samog subjekta, koji je sve manje subjekat, a sve više polje u kome se nadmeću komercijalni sadržaji, koji uslovljavaju životni stil. Radovi počivaju na klasičnom crtežu, bilo da se radi o ugljenu, olovci, suvom pastelu, akvarelu ili kolažu...
Studiozan i analitički crtež, kao epicentar sadrži ljudsku figuru, čija je uloga da dočara stanje svesti u sadanašnjem vremenu. Crno–beli crteži, radjeni ugljenom, ukazuju na savremenu sliku unutrašnjeg stanja čoveka. Takav crtež u kombinaciji sa „umetnutim“ predmetima koju su u boji, koji svetle i primamljivo sijaju, odlično naznačavaju nametnute standarde urbane inteligencije, koja u centar pažnje stavlja svet stvari i mateijalnu realnost...
Interpolacijom realnih predmeta ili materijala na površinu slike, Katarina vraća umetnost na utilitarnu komponentu, oslobodjenu socijalnih imperativa, gde svojim radom, kritikuje i ukazuje na sve lošije stanje svesti društva.
Naziv izložbe, „Imperative slaves“, jasno ukazuje na stanje svesti društva koje je u lancima „lakoće postojanja“ i brzine. U ovom slučaju, ne slavi se brzina kao moć novih mašina kakvu su futuristi zagovarali, već brzina kao potreba u odnosima, brzina kao uobičajeno stanje uma. Baveći se tim problemom „moderne“ sociološke ideologije, mlada umetnica Katarina Nedeljković još dublje zadire u pitanje koliko dekadentno tehnologija i mediji mogu da deluju na zajednicu.
Katarina, služeći se upravo multimedijalnim projektom, koji predstavlja crteže i prostornu instalaciju, ukazuje na samog subjekta, koji je sve manje subjekat, a sve više polje u kome se nadmeću komercijalni sadržaji, koji uslovljavaju životni stil. Radovi počivaju na klasičnom crtežu, bilo da se radi o ugljenu, olovci, suvom pastelu, akvarelu ili kolažu...
Studiozan i analitički crtež, kao epicentar sadrži ljudsku figuru, čija je uloga da dočara stanje svesti u sadanašnjem vremenu. Crno–beli crteži, radjeni ugljenom, ukazuju na savremenu sliku unutrašnjeg stanja čoveka. Takav crtež u kombinaciji sa „umetnutim“ predmetima koju su u boji, koji svetle i primamljivo sijaju, odlično naznačavaju nametnute standarde urbane inteligencije, koja u centar pažnje stavlja svet stvari i mateijalnu realnost...
Interpolacijom realnih predmeta ili materijala na površinu slike, Katarina vraća umetnost na utilitarnu komponentu, oslobodjenu socijalnih imperativa, gde svojim radom, kritikuje i ukazuje na sve lošije stanje svesti društva.